SISAK u retrovizoru



Biciklirati preko Gorskog kotara nešto je kao živjeti u Sisku. Ako si starija generacija, prošao si rat, bio u izbjeglištvu, i u rovu, izgubio si posao s propašću željezare – umoran si od svega i put uzbrdo gotovo ti je nemoguća misija. Nada i Milan prošli su sve to, a rukavci tog putovanja nerijetko su bili slijepi, s nesigurnim, kratkoročnim i kojekako plaćenim (sezonskim) poslovima. Ako si i mlađa generacija, a ne možeš zaraditi za dobar bicikl, u istoj si banani. A u Sisku nema previše posla ni za koga. 🚵‍♀️🍌

“Najgore od svega,” kaže Nada, “naš tu ima 34 godine, i nema mogućnosti da ode na stan.”

Njihov sin Dalibor na posao putuje u Zagreb, ali još uvijek živi s roditeljima jer si, kad odbije putne troškove od plaće (zaposlen je preko jedne od agencija), jednostavno ne može priuštiti samostalnost. Nada i Milan spavaju u dnevnom boravku, Dalibor ima svoju sobu, do koje se dolazi kroz njihovu. 🛌
Kad pitam ima li Dalibor kakvu curu, kako to uopće može funkcionirati, Nada odgovara: “Znam ga zafrkavati, što se ne ženiš? Pa koga da upropastim još kraj sebe…”

Živjeti s roditeljima ovdje (kao i u ostatku Hrvatske) nije iznimka. “Toga ti je ovdje napretek. Sad da odavde ideš prema Glini, Kostajnici, Petrinji, to je još veća koma. To je kao da ideš u slijepo crijevo, čovječe”, kaže Nada. 
Pitanje (stambene) emancipacije kritično je pitanje za mlade, ali i njihove roditelje (makar to neće priznati, sigurna sam da većina roditelja jedva čekaju da im se djeca odsele!). Hrvatska je pritom razapeta u stambenim ekstremima; od objekata u propadanju koje sam gledala po Slavoniji, preko turistički orijentiranog najmodavstva na moru ili pak suludo rastućih cijena nekretnina i najamnina u Zagrebu, jasno je da je nužan radikalan zaokret na planu stambenih politika. Da je to i šire europski problem pokazuje i Europska građanska inicijativa “Stanovanje za sve”, kojoj je cilj omogućiti kvalitetnije i dostupnije stanovanje na razini EU kroz različite tipove regulacija, poticaja izgradnje javnih stanova i sl. Nada i Milan mogu se nadati, a bogme i potpisati online peticiju za ovu inicijativu, da će se to dogoditi za njihovog (i Daliborovog) života. 📊 🏘

S druge strane medalje, zbog ljubavi (a i stambeno-ekonomske logike) Barbara je doselila u Sisak iz Zagreba, gdje radi. Rata kredita za komforni stan u centru Siska, naime, jednaka je najamnini stančića u Zagrebu – pa će radije svakodnevno putovati u Zagreb na posao (željezničkom povezanošću je zadovoljna, a dođe li jednog dana i do povezivanja autoceste s Lekenikom, puna šaka brade). 🚉 ✈️ 👳🏻

No za razliku od Domagoja koji radi na nesigurne agencijske ugovore i nije kreditno sposoban, Barbara ima stabilan posao. Njezino je zanimanje provedba GDPR-a, opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, kojoj je cilj građanima vratiti nadzor nad osobnim podacima i regulirati djelovanje međunarodnih korporacija na razini cijele EU. 🇪🇺📲 💻

Da je, recimo, GDPR bio na snazi u vrijeme skandala s britanskom tvrtkom Cambridge Analytica koja je preko Facebooka pobrala podatke od 87 milijuna ljudi i iskoristila ih za potrebe političke kampanje Donalda Trumpa, globa Facebooku bila bi drakonska, kao i poruka o nedopustivosti manipuliranja građanima/glasačima. 
Stvar nije nimalo benigna ni apstraktna – analizom korisničkih podataka i ponašanja na Internetu, zainteresirane stranke (političke, korporacije) mogu precizno oblikovati reklamne poruke i manipulirati glasačem-konzumentom s obzirom na detektirani profil korisnika (seksualnu ili vjersku orijentaciju, etnicitet, zdravstveno stanje itd.). 🙏 👩👩👧

Milenijalci, a pogotovo nasljednici im iz generacije Z (koji sad već mogu glasati na izborima), dobro znaju da su njihovi osobni podaci najvrjednija roba na digitalnom tržištu, koje se širi daleko izvan granica Hrvatske. Prepoznaje li hrvatska generacija Z digitaliziranu i održivu Europu kao vlastiti dom za kojeg valja biti spreman, i dograđivati ga za budućnost, vidjet ćemo za koji tjedan. 
A ja, iako sam sama pripadnica generacije X(L), uzbrdo i protiv vjetra bicikliram zbog svoje dvoje nećaka – jer im želim stabilnu stambenu, ekonomsku i klimatsku budućnost. A njihovoj majci, s kojom zasad još žive, malo prava na privatnost. 💃 🙆🤸 🍾

U rano jutro, Helena me vozi po gradu i pokazuje mi naselje oko nekadašnje željezare – čitav mali grad u gradu, s društvenim, sportskim i kulturnim objektima – koji sad napušten propada. Devastirana željezara koja je nekoć zapošljavala preko 13 tisuća radnika, i naftna rafinerija koja još radi, no radikalno smanjenog kapaciteta – sve to je Sisak smjestilo u srce hrvatske tranzicijske tame. Helena mi kaže da joj zbog rafinerije nije toliko žao – mjerač zagađenosti zraka često je znao biti u zoni alarma, a kaže i da je po Sisku jako puno ljudi oboljelih od karcinoma, uključujući i njezinu mamu. Ne zna postoje li o tome kakva istraživanja ili statistika, no i njezina teta, koja je radila u laboratoriju u rafineriji kaže da je od njezinih nekadašnjih kolegica iznimno visok broj preminuo, u pedesetima. 
Helena mi onda pokazuje stvari koje niču oko devastirane željezare – neke nove proizvodnje, tvornica keramike, i kulinarska škola. Kaže da je u Sisku živnula i kulturna ponuda – uz već dosta javno dostupnih i besplatnih rekreativnih sadržaja – gradskih kupališta, bazena, i klizališta, jazz festival – sad ima i filmski festival. 🎷 🤽🏻 🎥

Helenin pogled na Sisak čista je pozitiva, i ja totalno vjerujem u pozitivu, ali nakon dva dana druženja i razgovora s Nadom i Milanom, pa tog pogleda na oljušteni skelet željezare, silno mi je teško sklopiti te dvije vizure u logičnu i koherentnu perspektivu. Pa odustajem od toga, do sljedeće kognitivne disonance. 😵 👹

PS Kad sam ono rekla da sam se na putu udebljala, to je zbog rižota sa šparogama Helenine mame i tete, kojeg sam izjela cijeli lonac (mislim da se po Sisku o tome još priča). To me, doduše, nije spriječilo da kod Milana i Nade odmah sljedećeg dana opustošim tjedne zalihe knedli, graha, blitve i krumpira (poput uzornih balkanskih domaćina, tvrdili su da bi inače propalo). 🍄 🌵 🥔
U svakom slučaju, Sisak je, uza sav svoj tužni i devastirani krajolik, s novim mi prijateljima digao letvicu gastro-solidarnosti, i općenitog pobratimstva lica u svemiru. Bez njega bi, uostalom, ovo cijelo političko putovanje imalo smisla koliko i pedaliranje na sobnom biciklu. 
❤️ 🧡 💛 💚 💙

PPS ovdje možete i sami potpisati peticiju za ravnopravno stanovanje, i pomoći mojim nećacima Donatu i Klari da što prije odsele od majke!
https://www.housingforall.eu/…/support-the-campaign-and-si…/

#možemo #biciklomdobrisela #euizbori2019 #lista18 #euelections2019