O ZDRAVIJ€M DRUŠTVU🤒🤕🤧😊

Ne znam kako vi, ali ja baš volim narodne poslovice. Prečice su za desetljeća ljudskog iskustva, i redovito su brutalno iskrene. Ovo moje putovanje obilježile su dvije. 
Prva je, pogađate, “Svakog gosta tri dana dosta” – a druga, aktualna otkad sam se sa stijene strmoguzila u ledeno more: “Zdrav čovjek ima tisuću želja, bolestan samo jednu”. ☝🤢🤮

Dok joj nismo na domet, bolest je tema kojom se najradije ne bismo bavili, da nešto ne navučemo. Kao da je i sam razgovor o njoj zarazan. Kad se pak budimo u groznici, blokiranog dišnog sustava, ili nečeg puno zlogukijeg, izvan te bol(est)i ne postoji ništa. Prestajemo biti radnici, građani, roditelji, političarke – i postajemo bolesnici, pacijenti. Manje ljudi, a više brojke – postajemo statistika. 📈📉🧸

Vožnja po Hrvatskoj, i putovanja drugdje po svijetu – što po SAD-u, i po EU – otvorila su mi poglede na radikalno različite pristupe ljudskom zdravlju, i bolesti. Ne dao vam dobri bogo da padnete s bicikle ili se razbolite u SAD-u. Sama sam imala ludu sreću da me nevolja ondje zaobiđe, ali prije koju godinu susrela sam gospođu koja je od toplotnog udara kolabirala u saveznoj državi za koju nije imala osiguranje i završila je s bolničkim cehom od 24 tisuće dolara, koji će otplaćivati možda i do smrti. Koncept zdravlja kao robe unutar američkog je sustava neupitan, kao i kapitalizam iz kojeg je iznikao, uostalom. 💰💳💎💷😭

Pasti s bicikle u Njemačkoj, s druge strane, daleko je manje bolno – po tijelo, duh i financije. Ako se tijekom privremenog boravka u zemljama EU (plus Norveškoj, Islandu, Lihtenštajnu i Švicarskoj) iznenada razbolite, ozlijedite ili doživite nesreću, kao osigurana osoba HZZO-a imate pravo na Europsku karticu zdravstvenog osiguranja, i pokriveni ste – uz manju naknadu ili bez nje. Govorim iz prve ruke, i napuklog koljena.🦵👍🕺

Dok me HZZO brzo servisirao preko granice; na domaćem teritoriju javno zdravstvo je ubitačno sporo, a nerijetko i nedostižno. Bez liječničkih veza, ili novca za privatne zdravstvene usluge, pacijenti u prosjeku pola godine čekaju na, recimo, magnetsku rezonanciju, neku drugu dijagnostičku pretragu ili operacijski zahvat. Čekajući dijagnozu, nimalo poetično, umrijeti stigneš dvaput. ✌🤘

Družeći se s ljudima putem, zdravlje često iskače kao tema – kako kod mojih milih penzića, tako i kod mladih (Maja, koja mi donosi genijalnu klopu na opatijsku Slatinu, zbog problema sa stopalima morala je useliti nazad k majci). A kako kod penzića, tako i kod Maje, kad god zagazimo u temu bolesti, dijagnoza je ista: ako nemaš veze, moš se slikat. Odnosno ne možeš. 📷📸🚫

Ali građanski angažman ipak nešto može – pogotovo ako je pritom i roditeljski. Možda najupečatljiviji primjer aktiviranja za promjenu zdravstvenog sustava, u Sisku daje mi Ana. Zbog sina oboljelog od spinalne mišićne atrofije bacila se u vode zdravstvenog aktivizma i politike: od humanitarnih akcija, pa pritiska na HZZO i (sve!) političare, do korištenja zdravstvenih usluga preko EU projekata. Lijek za tretman SMA, Spinraza, uvršten je na HZZO-ovu listu lijekova prije godinu dana (no ne i za svu djecu, btw). ⏩🔄💱

Ana najbolje zna kako se članstvo u EU odražava na kvalitetu i dostupnost medicinskih tehnologija i usluga. Daje mi primjer zdravstvene mobilnosti. Odselite li kao državljanka RH u Njemačku, ondje se prijavite i plaćate zdravstveno osiguranje, lijek Spinraza pokriven vam je osiguranjem. “Bosanci i Srbi”, kaže Ana, “oni su u banani. Oni to ne mogu, oni moraju biti 2 godine minimalno, da bi mogli ostvariti bilo kakva prava. A mi, onog trenutka kad si tamo, ostvaruješ sva prava jednako kao svi drugi.” 🇪🇺🇭🇷

Naravno, zdravstvena emigracija neće riješiti probleme zdravstvenog sustava RH, kao što ekonomska emigracija ne rješava problem nezaposlenosti. Ana vjeruje da se treba iskoristiti potencijal EU kao velikog udruženja, da se na čitavoj razini unije rješavaju ovakva pitanja. Smatra, recimo, da bi se na razini EU trebalo postaviti drugačije prema farmaceutskim kompanijama, da ne mogu naplaćivati lijekove po suludim cijenama. (Recimo, uspostavom Europskog fonda za nabavu skupih inovativnih lijekova, koji će omogućiti zajedničku javnu nabavu tih lijekova za sve zemlje članice i rezultirati značajnim pojeftinjenjem lijeka.) 💊💉🧪🌡

“Hrvatska ne može ništa sama, ali EU može”, kaže Ana.

Zdrav čovjek ima tisuću želja, kako rekosmo; a od krucijalne je važnosti da barem jedna od njih bude kvalitetniji, dostupniji i učinkovitiji zdravstveni sustav za sve. 
Eda bi se protagonistu mudre izreke mogla ispuniti želja iz druge polovice poslovice.
🤞👌💪⛑

#mozemo #biciklomdobrisela #lista18 #euizbori2019 #euelections2019

PS Ana (ovdje iz Pule, ne iz Siska) je dosad šampionka među domaćicama – trpi me već 5 dana! 🥇🏆🎗🏵