O KAPITULACIJI

Vrag je odnio šalu, danas idem na antibiotike. 💊 
Nakon tjedan dana kašljanja, hripanja i iscrpljivanja, potpisujem zdravstvenu kapitulaciju. Dok sam se sve ove dane goloruka borila protiv vojske virusa i bakterija, vani su divljali vjetra i kiša. I pružali bar neku utjehu u bolesti, a to je da ni najzdravija u takvim uvjetima ne bih dogurala dalje od prve provalije. Na Paškom mostu bura je brijala 190 na sat, uz Polarni krug ekstremi vrućine i 31 C, a pustolovni Teksašanin spustio se na dno Marijanske brazde, gdje je – na 11000 m ispod mora – pronašao plastični otpad. (Kad se sve ovo zbroji, pomalo je bizarno da bi Hrvatska u Europski parlament još uvijek slala ustaše i partizane, budući da su – poput dojenčeta u borbi s bronhitisom – posve neadekvatno opremljeni za političku klimu 21. stoljeća). Zemlja kapitulira, kako ne bih i ja? 🧭🌎

Kad potpisujete kapitulaciju, od ključne je važnosti da imate plan i strategiju za nove borbe. I da dobro rasporedite preostale resurse, da ih što prije upregnete u obnovu. Kad Zemlja kapitulira resursima, i klimom, to znači da je vrijeme za zelene politike – za nove, obnovljive i održive tehnologije. Za odrast (iliti degrowth). 🌐💚📗 Kad kapituliram ja, pored liječničke intervencije, to znači da zovem proširenu obitelj da me skupe autom (zajedno s biciklom) i odvezu bliže Dalmaciji. Odatle ću – nasmiješi li mi se Perun* i pokrepaju li bakterije, u nekom trenu nastaviti magistralom prema jugu. 🚴🛣

Kapitulacija je, srećom, uvijek i prilika za novi početak. Kao što je moj omiljeni rock pjesnik u svakom porazu video deo slobode, tako evo i ja. Primjerice, u ovoj kapitulaciji vidim oslobađanje od brzine. Ako me pitate koja mi je najvažnija osobna spoznaja i otkriće cijelog ovog poduhvata, bez imalo dvoumljenja reći ću – sporost. Sporost u prostoru: bicikliranje na usponu, recimo – kad vam je fokus isključivo na tom metru ceste koji treba prevaliti, do sljedećeg. Sporosti u vremenu: ono kad ste cijeli dan s ljudima, velikodušno pušteni u njihove živote. Mjerna jedinica vremena tad nakratko prestaje biti klik, i opet postaje riječ. 👩🦱👧👶📣🗨

Kad sam potpisala za inicijativu “67 je previše”, to je bila građanska dužnost i odgovornost. Nisam imala pojma da će mi penzići postati najveća ljubav ovog putovanja. S penzićima nema panike, nema kašnjenja, nema dvadeset poredanih tabova koji urliču s ekrana. Penzići sami rade svoj vino, sami rade rakiju od biljaka koje su u vrtu uzgojili, penzićima je vrt prirodno stanište. Kad zdravlje šteka, to je život, nije drama. Kad se planovi mijenjaju, nije drama. Pomalo. Penzići su čuđenje u svijetu. Uče me usporavanju, kočenju bez tragova na cesti. Uče me mentalnom vrtlarenju, spiritualnom održivom razvoju. 🥬🌲🔰🌻🌳

U Puli sam – neplanirano – provela 5 dana. Od toga par sekundi u zraku, par minuta u ledenoj vodi, ostatak u krevetu, u horizontali. Mučilo me što sam zaglavila toliko dugo, a na kraju sam ipak ostala bar dva dana prekratko; na dan odlaska tako sam se dobro uvezala, korijenski, s Aninim starcima (penzići!) da sam se živa pojela što sam ih prethodnih dana puštala na miru, štitila od svoje bolesti. 💐🍄🍁

Evo sad sam u Crikvenici, upravo uzela prvi antibiotik. Prekosutra je u Rijeci Hod za slobodu. Bude li sve OK, budu li lijekovi proradili, bude li cesta čista i zrak miran – dobiciklirat ću među hodače. Sporo, da nikoga ne ozlijedim. Sporo, za novi početak. 🚶🚶🚶🚶

A vrijeme je i da hrvatska politika kakvu poznajemo uspori, i kapitulira. I da se barem pola Sabora prijevremeno penzionira.** ⏱⏰🗳

#možemo #biciklomdobrisela #euizbori2019 #lista18 #euelections2019#idemodalje
_______________________________
*Perun – mit. praslavensko božanstvo; gromovnik, nebesnik, obitava na planinskim vrhovima, u krošnji svetog duba (hrasta); bog neba, oluje i pobjede, čuvar i izvršitelj sudbine, sudac dušama; na mjestima gdje se štovao, podizane su, poslije kristijanizacije, crkvice posvećene Sv. Iliji Gromovniku.

** Ako može, uz mirovinu bližu onoj prosječnog hrvatskog penzića (2137 kn), radije no prosječnog saborskog umirovljenika (9793 kn).