O CJELOPOLITIČKOM UČENJU

(od Rijeke do Labina pa do kraja svijeta)

Iako me grlo jučer zašarafilo, i sinusoidna migrena, danas sam nepokolebljivo kanila nastaviti prema Rovinju, pa u unutrašnjost Istre. Ipak, pogled kroz prozor od jutra potvrđuje da mi nije suđeno, jer u Puli toliko pljušti da bi pedalina bila puno logičnije prijevozno sredstvo. To možda za sljedeću kampanju. (Mazne li mi ko od vas ideju, vidimo se na sudu!). 👩‍⚖️👨‍⚖️

Otkad sam krenula na put, a tome ima tri tjedna, ovo je prvi dan da sam skroz solo – da nisam s ljudima, na bicikli, u medijima. Iako mi je samoća inače ugodna, sad mi se događa da mi počinje faliti obitelj – ne samo Marta i krzneni malci, nego – možda i više – proširena obitelj koju sam pobrala putem. Kad putuješ biciklom, do gole kože izložena geografiji i meteorologiji, obitelj se formira putokazima, prenoćištima, razgovorima oko pijata i čaša. A to što u obiteljskom zakonu tako nije definirano – tim gore po zakon. 👭👫👨‍👧‍👦👨‍👧‍👧👨‍👩‍👦‍👦👨‍👨‍👧‍👦🦸‍♀️🦹‍♂️

U Rijeci sudjelujem u programu Kino učionice, koji predstavlja drugačija čitanja filmova i svijeta iz kojih filmovi izniču. Držim predavanje o igranim prvijencima redateljica iz regije; o tome kako sve ove priznate i nagrađivane filmove veže upravo tema obitelji – u raspadanju i novom sastavljanju. Obitelj kao metafora za sve naše političke raspade, obitelj kao politički mikrouniverzum. Razgovaramo i o financiranju filmova – kroz nacionalne i europske institucije; o tome kako europski koprodukcijski fondovi omogućuju opstanak i razvoj domaće filmske umjetničke proizvodnje, i koliko je važno imati potporu za filmove čiji osnovni poriv nije zabaviti, nego izreći kompleksnije stvari o svijetu, i nama u njemu. 🎬🎞🎫😱😲

Dok razgovaramo o potkožnom gledanju filmova, shvaćam da je ključna tema koja mi se na ovom putu kroz razgovor s ljudima neprestano vraća: učenje. Učenje iz kojeg se rađa aktivno čitanje svijeta oko sebe i poriv da ga se mijenja. Učenje kao osviješteno pripadanje svijetu. 📜📚👩‍🏫🎒

U Labinu mi Ana, i sama profesorica, govori o programu građanskog odgoja koji u Labinu već čitavo desetljeće potiče samostalno djelovanje mladih u javnom artikuliranju svojih potreba i interesa prema lokalnoj zajednici. Kroz smijeh mi govori kako se vlasti najviše zapravo boje tih “klinaca”, jer su u svojim pitanjima i zahtjevima neuvijeni, jasni i neustrašivi. Nisu upleteni u interesne mreže; investitori ih (još) nisu prepoznali kao kotačiće koje treba podmazati. 👩‍🎓👨‍🎓👩‍🔧🎡

U Labinu odsjedam kod Davorke i Pina – oboje su penzići prosvjetari, i nevjerojatan su par. Takva ljubav i privrženost ne može se predugo hiniti, čak ni pred gostima. Pokušavam dekodirati njihovu formulu za sretan brak od više od četiri desetljeća, i vrlo brzo shvaćam da joj je ključni faktor upravo ljubav i strast prema učenju, i podučavanju. 👩‍🏫👨‍🏫💞
Upoznali su se i zavoljeli u školi, radili su skupa, zajedno odgojili i obrazovali dvoje vlastite i na stotine tuđe djece. 
Davorka je fenomen – kome god je spomenem kao svoju domaćicu, svi znaju koja je, na svima je ostavila trag, na učenicima, i na zajednici. Podučavajući likovni, generacije djece je podučavala kako gledati svijet – ne u fiksnom okviru, nego u cijeloj njegovoj pokretljivosti. Davorka djecu izvlači iz škole i pokazuje im da je škola svuda, i sve je škola. Od žive ovce na pašnjaku u istarskim brdima kamo djecu vodi, preko učenja tradicionalnih tehnika predenja, do postavljanja ovco-centrične predstave “Aska i vuk”. 🐏🌿🎭

Razmišljam o tome koliko su mi neke učiteljice i profesori promijenili život. U osnovnoj školi povijest mi je omrznuo – ali nehotice i prosvijetlio! – jedan drug (tako smo nekoć zvali učitelja), strah i trepet niza generacija, čovjek teške ruke i čvrstih stavova, koji je s promjenom vlasti preko noći promijenio ploču, okrenuo je kao jeftinu singlicu. 📀💿

U srednjoj sam pak najviše naučila od profesora vjeronauka, teologa koji nam je otvarao prostor da razgovaramo o svim onim temama koje nijedan predmet nije pokrivao – medije, različitosti, politiku, seks, rodne odnose, reproduktivna prava. Vjeronauk nije bio obavezan predmet, ali na sve sam satove pobožno odlazila. Jedino su se ondje događale aktualne i relevantne rasprave među mladima koji politički stasaju i društveno se pozicioniraju. Bez cenzure i bez naputaka kako misliti. Jedini je naputak bio: misliti, svojom glavom. 😫🤪🧐😵🙃

Mislim o tome koliko su nam važni učitelji – i predmeti – koji nas uče biti aktivnima. Koji nas informiraju o tome kako svijet (politike) funkcionira, koji nam daju znanje i alate, ali i želju da ih koristimo. Izlaznost na EU izbore je očajna jer su oni na čije živote (europski) izbori imaju najviše utjecaja toga najmanje svjesni. Jer nema obveznog predmeta koji bi ih tome podučio, jer vjeronauk nije ono što je nekoć bio, u Zadru 1992. u gimnaziji Vladimira Nazora. 🇭🇷🇪🇺🇬🇧

Kako pokrenuti mlade, a da to pokretanje nije samo preko granice? 16-godišnja Greta bila je otponac globalnog pokreta mladih koji upozorava na ključnu prijetnju njihovoj budućnosti (spoiler: nisu ni partizani, ni ustaše) – klimatsku kataklizmu. Pitanja klimatskih promjena, održivog i zelenog razvoja, digitalne (a ne rovovske) budućnosti – pitanja su 21. stoljeća, koje nam svima gori pod nogama. I hrvatski srednjoškolci i –ke uključili su se u ovaj prosvjed. Sigurno i neki profesori. Sigurno i neki roditelji, neki bake i djedovi koji su iz bunkera izašli na sunce, i shvatili da je mnogo vrelije nego što je bilo prije 25 godina. Da je, zapravo, neizdrživo. 
I neodrživo. 
I da je krajnje vrijeme da se mijenja – politička! – klima.
🌎❄☀🌈👩‍🚒👩‍🔧

#možemo #biciklomdobrisela #euizbori2019 #lista18 #euelections2019