7. DAN – KRIŽEVCI


Naizgled nevin prigorski gradić, Križevci su fatalno mjesto moje ljubavne povijesti. 👩‍❤️‍💋‍👩 Ovamo sam godinama za studentskih dana hodočastila zbog Ive, a iz opčinjenosti njome (i Vladom Kalemberom) jednoć sam pohodila i koncert “4 asa”, u danas zatvorenom Starom mlinu. ♠♣♥♦🃏

Križevci u tom smislu imaju posebno mjesto u mojem srcu, a da sam i ja Križevcima draga pokazala je moćna gomilica ljudi koja mi se pridružila za stolom u Gradskoj kavani. Dovezlo se čak i jedno dijete na romobilu, no mislim da je taj malac u politiku zalutao slučajno. 🛴 Možda jer je dan bio savršeno proljetan, a i zbog prisutnosti kamere HRT-a, raspoloženje nam je bilo neobično dobro, a i razgovor o EU vukao je na totalnu pozitivu. Nimalo čudno, samo ću reći, jer Križevci su među hrvatskim gradovima koji su dosad povukli najviše sredstava iz EU fondova. 💱💰

Pokazuju mi preko ceste, na gradsku knjižnicu s multimedijskom dvoranom, pa razvojni centar i tehnološki park, s infrastrukturom za male i srednje poduzetnike, a spominju i izgradnju biciklističkih staza kao dio projekta “Biciklom od Balatona do Jadrana”. Sjetivši se Draženovog prigovora stotinjak kilometara, istočnije pitam ima li možda kakve proizvodnje, pa kažu da je apsolutni hit tvornica čokolade Hedona, jedan od slasnijih primjera društvenog poduzetništva za koji čujem. U ovom pogonu većinski su zaposlenici osobe s invaliditetom, a u zemlji u kojoj stopa nezaposlenosti pada samo zbog iseljavanja ovakvi su poduhvati ravni čudu. (Iz rubrike “Jeste li znali?”: U RH je gotovo 30% stanovništva u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, po čemu smo u samom vrhu najugroženijih država EU). 🍫🍭

Ispostavlja se da se veći dio moje križevačke ekipe bavi planinarenjem, pa razgovor ostaje u visinskom raspoloženju. Čak i kad priča o svojih 29 godina staža u Mlinaru, otpustu kod promjene vlasnika, i sadašnjoj mirovini od 1850 kn, Neino lice se ne oblači – bit će da su neki prošli i gore. A kad si član planinarskog društva, imaš 50% popusta na noćenja u svim planinarskim domovima u Hrvatskoj i Sloveniji – za penziće je članarina još i najniža. 🧗‍♀️🚵

“Blago vama – jedva čekam da odem u penziju”, zafrkavam se s njima – ali se onda sjetim da u 43 godine života imam ukupno 6-7 godina staža, i da će mi uz dosadašnje radne prakse sva mirovina odlaziti na čunga-lungu (“Jeste li znali 2”: I po prekarnosti rada Hrvatska je prvakinja EUrope!). 🥂

Rastajemo se još dok je sunca i osmijeha, pa hitam na ručak kod umirovljenog kapetana duge plovidbe Antuna i supruge mu Branke – oni su mi preko Fejsa među prvima ponudili gostoprimstvo, još dok sam kretala iz Slavonskog Broda. 🚢 Naravno, kako to već biva u malim državama za veliki prekarijat, ispostavlja se da ne samo da im poznajem kćer Zdenku, nego s njom povremeno poslovno surađujem već godinama. 📽🎞

Drugu kćer Martu im ne poznajem, ali ono što je specijalizirala i čime se bavi po Europi i Amerikama ako je imalo političke pameti, mogla bi biti i naša (poljoprivredno-medicinsko-turistička) budućnost. Uzgoj medicinskog kanabisa važan je, a i prilično unosan biznis – znaju to najbolje ljudi koji su prolazili i prolaze silne muke, što fizičke, što psihičke, što financijske – u pokušaju da sebi ili bližnjima omoguće terapiju uljem od kanabisa. Bolesne osobe i njihove obitelji u očima zakona postaju kriminalci, jer su i kupnja pa i uzgoj za vlastitu upotrebu ilegalni – a medicinska istraživanja koja su drugdje omogućila liječenje ljudima (pa i ozbiljan ekonomski rast tih zemanja) u Hrvatskoj zasad vrlo sporo puštaju korijene. 🌴 I, evo, makar ja svoje jedno iskustvo s konzumacijom spomenutog ulja najradije ne bih ponovila, uvijek ću se zalagati za legalizaciju (i regulaciju kvalitete) proizvoda koji ljudima mogu ozbiljno poboljšati zdravlje, ili barem samo raspoloženje. Od prekarijata do penzića. 👶👴

PS Kapetanova strastvena kritika arbitraže; slovenskih politika prema Hrvatskoj, igara prijestolja i granica EU, zaslužuje ne samo paragraf već poseban post (to ću ostaviti za knjigu – koju ovaj poduhvat definitivno traži). Sa svojom se analizom kapetan Antun službeno obratio i Predsjednici, i dobio generički odgovor. 📜

Al, evo, kapetane: kad ja postanem predsjednica, obećavam vam da ćete od mene u najmanju ruku dobiti osobno pismo, pisano rukom, dugačko najmanje koliko i vaše. Znam da ću u predsjedničkom uredu imati pune ruke posla, i puna usta križevačke čokolade, ali za vaša ću pisma uvijek naći vremena. 📬
Jer, ako me ovo putovanje ičemu naučilo, to je da je u slušanju sve. 🎼