3. DAN (OSIJEK – NEMETIN – RAKITOVICA): cca 70 km

  • Home
  • Javljanja
  • 3. DAN (OSIJEK – NEMETIN – RAKITOVICA): cca 70 km

Prvi tehnički problemi, i bračni. Ili je do wija-fija, ili je do mobitela kojim je snimano, ali ne mogu nikako upucati jedan od videa u montažu. Pa ću taj dio analogno, tekstualno. Pored te muke, sanjala sam i da me žena zbog ovog putovanja ostavila. Sad znam kako se osjećaju naši pomorci (i pomorke!) kad se otisnu na daleke zapjenjene pučine.

Nego, što uopće znači biti političarka na cesti? Prerano pitate – zasad još uvijek otkrivam, i to kroz slušanje (koje je, uostalom, temelj svakog političkog djelovanja).

Vlatka (video u prilogu!) priča mi o svom odlasku u Kanadu preko programa Working Holiday, kao odgovor na krizu nezaposlenosti u Slavoniji. U videu je njezino iskustvo nakon povratka u Hrvatsku (što je posebno razveselilo mamu), a pitanje koje postavlja glasi: “Događa se da većina visokoobrazovanih mladih seli u inozemstvo da bi radili poslove nevezane uz svoju struku – najviše se zapošljavaju, tipa, u Irskoj – u mesnicama, tvornicama i sl. i odrađuju poslove koje nitko od državljana tih zemalja ne želi raditi. Postoje li programi koji bi im pomogli da pronađu poslove u struci, a da nije vezano uz studij, odnosno dodatnu edukaciju?” Također, a ovo je pitanje više orijentirano na nacionalnu politiku: “Što bi Hrvatska mogla sve napraviti da potakne mlade na vraćanje, pored, naravno, otvaranja novih radnih mjesta? Primjerice, subvencioniranje kredita, razne poticaje za one koji se vrate itd.”

Sjedim u dvorištu azila Pobjede u Nemetinu, i gledam kako dolaze obitelji s klincima. Neki dolaze prošetati azilske pse, neki su došli udomiti. Hrvoje i Zrinka pričaju mi kako je azil od običnog utočišta za pse kroz nekoliko godina postao utočište, i zeleni čvor (ja bih rekla), za lokalnu zajednicu. Ekipa se ovamo dolazi družiti, pomagati kroz radne akcije, raditi (vege!) kotliće. Neke je zime azil zatrpao snijeg i jedan post na facebooku bio je dovoljan da se u trenu sa svih strana, s vlastitim alatima, sjati horda pomagača – a taksisti su besplatno prevozili.

Gdje je tu (zelena) politika? Od objekta u raspadu, i organizacije zasjenjene korupcijom; od udruge marginalnog sadržaja i geografije (psi, Nemetin), azil se u tek nekoliko godina s novim ljudima i novim vodstvom izgradio u primjer transparentnog djelovanja, u čvorište pozitive i solidarnosti za lokalnu zajednicu. Papiri su čisti, i psi – voluntarizam cvate, ali ima i zaposlenih. Partikularni problem zbrinjavanja pasa pretvorio se za puno širu platformu povezivanja lokalne zajednice – i vrhunski primjer zelenih politika u praksi. Zbrinjavajući one koji (prava na) glas nemaju, Pobjede promiču i rodnu ravnopravnost, i društvenu pravednost, i uključivost, i veganstvo (kao najekološkiju od prehrambenih praksi), i nenasilje. I sa svojim vrijednostima i silno uspješnim lokalnim djelovanjem uspjeli su i mene preobratiti na pse, iako svi dobro znaju da nema bića koja na svijetu više cijenim od mačaka.
Hrvoje i Zrinka pitaju: “Kada i kako EU misli uvažiti činjenicu da su mesna i mliječna industrija jedni od najvećih zagađivača, uzročnika klimatskih promjena, potrošača energije, vode i ostalih resursa, te s tim u skladu korjenito, ozbiljno i odlučno mijenjati poljoprivrednu, prehrambenu i poreznu politiku u smjeru globalne održivosti i očuvanja okoliša?”

PS Osijek je ČUDO.

PPS A ja više ne mogu dodavati frendove na fejs jer imam 5 soma 🙁 zato stisnite follow i pišite mi u inbox!
https://www.facebook.com/mima.simic.16/
#možemo #biciklomdobrisela #lista18 #europskiizbori2019 #euelections2019