2. dan – Osijek


Najbolje stvari na putovanjima događaju se neplanirano. Jučer su me totalno udeprimirali vremenski uvjeti – uz vjetar od 45 km/h vozila sam valjda sat vremena do obližnjeg Nemetina (10 km), a povrh svega toga, kao šlag na tortu od balege, izlila se i kiša. Lokalci tvrde da inače u Osijeku ovako nikad ne “piri”, pa sam zaključila da mi je to prilično jasan znak da ostanem još jednu noć. Pauzu sam, nakon druženja i razgovora s ekipom u Udruzi Pobjede (video-prilozi slijede!) iskoristila da bajk odvezem na pregled, da vidim kako je podnio prvih 100 km. I tada mi se, kao Alisi u zečjoj rupi, otvorio čitav novi svemir.

Jeste li znali da Osijek ima jedinu bic-radionicu u Europi u kojoj vam bicikl mogu izraditi po mjeri, i po svakoj vašoj želji? Izmjeriti vas u centimetar, zabilježiti i ispuniti sve vaše biciklističke snove – od materijala, stila, izgleda i funkcije bicikla? U bic-radionici sam provela dobra dva sata u razgovoru s Marinom o biciklima, o inovacijama i inovatori(ca)ma po većim i manjim gradovima (koji nisu Zagreb) posvuda po Hrvatskoj, čiji potencijali i ideje vape za tim da ih se osvijetli, podrži, upregne. O tome kako je većina vijesti koja do nas dolazi crnilo, i kako fali pozitivnih priča, kreativnih i nadahnjujućih primjera. A samo Osijek – po ovome što vidim – ima ih na izvoz.

PS Marin mi je centrirao kotače, pritegnuo kočnice, napumpao gume, montirao držač za bocu, i stavio mi jače stražnje svjetlo, da me se bolje vidi na cesti. Trebala mi je i rezervna zračnica. Kad sam pitala koliki je ceh, odmahnuo je rukom. Ne znam hoće li izaći na europske izbore, ali znam da i on i ja dajemo glas najboljem (najzelenijem, najzdravijem i najodrživijem) prijevoznom sredstvu na svijetu – biciklu.

PPS Pauza mi je dobro došla i da se natrpam sjajnim veganskim ćevapima (jer Osijek ima i zavidnu vege ponudu) – trebat će mi zalihe za daljnje pedaliranje. Niz vjetar ili protiv njega, danas nastavljam putovanje.