18. DAN – ISTRA / PULA

(via Rijeka, Opatija, Labin i Marčana – bit će u retrovizoru)

Mislim da se razbolijevam. 🤕💊💉
800 kilometara ceste; sunca, kiše, vjetra, intenzivnog druženja, pisanja i medijskih nastupa kulminiralo je danas u Puli na snimanju za Gloriju (🥰!), skokom u more sa Svete stijene, s 10 metara visine. 🏊
Kažu da je to inicijacija svih Puležana i Puležanki, a moj je moto uroniti u lokalnu problematiku, čak i kad je brutalno hladna i kad se moram suočiti s paralizirajućim strahom od visine. 🧗‍♀️

Kruno radi priču, Ana fotka. Kruno je odavde skakao bezbroj puta, sa svojim klincima, i kad me primi za ruku na vrhu stijene, pod kojom se pjene valovi – znam da će sve biti OK, čak i ako se ne dočekam na noge. Kruno broji: deset, devet, osam, sedam… Znam da povratka nema i dok se glasno pitam što mi je ovo trebalo, otiskujem se od stijene, zatvorenih očiju, i udaram u hladnoću. Dupetom. 😵☃

Ali živa sam, ideš. Verem se uza stijenu, u šoku. Kruno mi dodaje svoj ručnik, vestu, na glavu mi nabija vunenu kapu. Ana je impresionirana – toliko da svečano obećava da fotka na kojoj se vidi kako slijećem na guzicu neće ići van. 📸🐳🧜‍♀️

Skok sa stijene je skok na povjerenje – u sebe, i u drugoga (Kruna!). Tako nekako vidim i svoj skok u politiku, kao skok na povjerenje – u sebe, i u glasače, da mogu/#možemo drukčije. Možda, uostalom, zbog moga skoka požele i sami uskočiti u politiku, ili bar skoknuti do birališta, makar su do ovog trena izbore aktivno ignorirali. U sve to imam povjerenja, čak i dok osjećam da mi temperatura raste, oči suze, a grlo mi se steže pred upalom. Skoro je 1 ujutro. Moja pulska domaćica Ana otišla je do Zagreba – ne znam gdje drži lijekove, ni čajeve, a čini se nepristojno kopati joj po ladicama. Prekasno je da je gnjavim porukama. 📵⌚

Trebala sam sutra produžiti za Rovinj, ali možda ću odležati jedan dan, nema smisla da navučem nešto gadnije – makar mi i pomisao da budem prva posthumno odabrana europarlamentarka nije posve neprivlačna. Volim originalne pristupe politici, pa čak i uz razmjerno visoku cijenu. ☠⚰👻

Vedran s Radio Rojca u emisiji me pita po čemu smo različiti od ostalih stranaka iz ponude. Ne znam odakle da počnem. Zapravo, ne znam točno po čemu smo slični – osim što ćemo se naći na istoj plahti papira 26. svibnja.
Iskreno, u 25 godina neprekinutog mi glasačkog staža u demokraciji, hrvatsko sam dvoumlje upoznala predobro da ikome iz ponude više poželim dati glas. Radije ću skočiti sa stijene, ako treba i na glavu. 🤸‍♀️🕺🦸‍♀️

Na putu u Pulu zaustavljam se u Marčani da me snimi Ivan za “Direkt”, i dok se vozim po mjestu, nalijećem na dvije cure. “Baš smo se pitale kad ćeš proć ovuda”, kaže jedna. “Pratimo te od samog početka.” 🚵🚴🏳️‍🌈
Sjedamo na cugu u obližnji kafić (za mlade!), gdje možeš besplatno igrati pikado i PS4, i razgovaramo o tome kako je biti lezba u malom mjestu u Istri . Po njihovom primjeru, reklo bi se, rajski. Kad su u birc došle kao par, lokalci su ih, kažu, kolektivno častili. Doduše, nakon 10 minuta druženja s njima shvaćam da bi ih garant častili i da nisu lezbe – cure su pametne, zanimljive, komunikativne i empatične – a (prema vlastitim riječima!) rasturaju i u pikadu. 🎮🎯

Budući da smo u Istri, razgovor brzo skreće na turizam, i na Uljanik – na propast koja je, realno, titrala na horizontu mnogo prije nego što su je detektirali mediji, ili ljudi izašli na ulice. Lokalno svjedočanstvo propasti Uljanika daleko je složenije, detaljnije, i deprimantnije od bilo koje brzopotezne političke parole ili dijagnoze. 🛶⚓
Propast brodogradilišta i gubitak radnih mjesta osakatili su egzistencije tisuća ljudi – radnika i njihovih obitelji, i ova se rupa neće moći skrpati turizmom, što je, čini se, kod nas ekonomska panaceja. 🛠📊🚑

Ali, isto tako, ako su se rupe u trupu Uljanika mogle nazrijeti prije gotovo dva desetljeća kad je tadašnji istarski župan Ivan Jakovčić rekao da bi Uljanik trebalo preseliti na drugu lokaciju, a u prilog razvoja turizma – nije li glasačka i građanska odgovornost bila odlučno odgovoriti na ovakvu vrstu retorike i ekonomske orijentacije? 😵🤐🤮
Rasprodaja i prenamjena zemljišta za potrebe (već 15+ godina neostvarenog) projekta “Brijuni Rivijera” početkom ovog tisućljeća bila je jasan znak ekonomskih prioriteta (turizam) i smetnji (Uljanik kao “šaka u oko”) – kako to da je ista opcija s ovom politikom opstala na vlasti u Istri tijekom 25 godina? ⁉❓⚠
Treba izlaziti na izbore, a ako nemate izbora, treba se kandidirati. 🦸‍♀️🦹‍♀️👩‍💼👷💪🗳

Turizam je za Hrvatsku najlukrativnija grana – a s godinama (i s istim vlastima koje na njoj sjede) polako postaje i jedina osovina hrvatske ekonomije. Još dok sam prije 30 godina živjela u Zadru (cijeli život u podstanarstvu, uzgred), neka ljeta morali smo iseljavati iz stana jer su gazde taj prostor sezonski iznajmljivali turistima. Princip je i danas isti, a izvedba mnogo drastičnija. Stvar je skroz neodrživa, kaže Marija. S ovakvom klimom ne možeš više računati ni na stabilne turističke sezone. Jedno loše ljeto – suše, poplave, oscilacije u temperaturama (kakve s obzirom na klimatske promjene definitivno možemo očekivati 🌋) – sve to može u jedno ljeto srozati egzistencije ljudi koji osim turizma – podnajmljivanja vlastitih stanova par mjeseci u sezoni – nemaju ništa. 🌎⛈🌨🌪🔥☄

Problem se, kao obično, ne može dijagnosticirati jednom političkom parolom – ni riješiti jednom odlukom. 
Industrije ne propadaju preko noći, a preko noći se ne mogu ni izgraditi nove – bile one održivije i zelenije. 🍀🛤💡🔮

Ista je stvar i s politikom – u nova politička postrojenja treba investirati vrijeme, trud i (glasačko) povjerenje. Kad prepoznamo nepravdu, malverzaciju, nepotizam i klijentelizam, kao glasači moramo imati izbora. 
Oblikovati politiku, umjesto da ona oblikuje nas. 
Skakati sa svete stijene, zajedno.

Strah od visine će nestati i nakon par puta više nećemo padati na guzicu.
🚀🥇💪

#možemo #biciklomdobrisela #euizbori2019 #lista18 #euelections2019#svetastijena

PS Imamo li liječnicu u Puli? #uhogrlonos

PPS Fotke skoka sa stijene gledajte u sljedećem broju Glorije